Lečenje steriliteta obuhvata niz terapijskih procedura i tehnika kojima se pristupa nakon detaljnih pretraga radi otkrivanja uzroka partnerske neplodnosti. U slučajevima ženskog steriliteta ukoliko postoje problmi endokrine prirode koje se manifestuju problemima sa ovulacijom ide se na korekciju tih problema i stimulisanje ovulacije. Ukoliko se problemi anatomske prirode (problemi sa jajovodima, na grliću ili telu materice) ili pristupa se operativnom lečenju, najčešće primenom minimalno invazivnih operativnih tehnika kao što su laparoskopija i histeroskopija. Često se kombinuje i operativno lečenje i primena lekova, bilo u cilju stimulacije produkcije jajne ćelije ili u cilju razrešavanja zdravstvenih problema kao što je endometrioza.
![](https://www.drveber.com/wp-content/themes/drveber/images/page-images/par2.jpg)
Ukoliko se ovakvim načinima lečenja ne mogu postići adekvatni rezultati pristupa se metodama potpomognute reprodukcije. To su intrauterina inseminacija ili vantelesna oplodnja.
Intrauterina inseminacija podrazumeva „ubacivanje“ prethodno laboratorijski obrađenih spermatozoida u materičnu šupljinu. Ova metoda se sprovodi u slučajevima nešto lošijeg nalaza spermograma partnera, u slučajevima postojanja problema na nivou grlića ili u slučajevima postojanja steriliteta nepoznatog uzroka.
Program vantelesne oplodnje obuhvati niz koraka i postupaka kao što su hormonska stimulacija jajnika, praćenje rasta folikula (u kojima se razvija jana ćelija), dobijanje jajnih ćelija i njiho spajanje sa spermatozoidima (na dva načina, klasična vantelesna oplodnja – sami se spajaju u laboratorijskim uslovima ili ICSI metoda – odabira se jedan spermatozoid koji se direktno ubacuje u jednu jajnu ćeliju).